Časopis Forum Bosnæ

Uputa nastavnicima - TOLERANCIJA I RELIGIJSKI PRINCIPI

Mile Babić, Mirko Đorđević, Suzanne Last Stone, Rusmir Mahmutćehajić

Sadržaj

Priznanje 5

Uvod 7

Istost i razlika u judaizmu, kršćanstvu i islamu 11

Jevrejski vidik 73

Istočnohrišćanski vidik 89

Katolički vidik 109

Islamski vidik 127

Zaključne upute 145

Preporučena čitanja 149

Rječnik 157

O piscima 161

PREPORUČENA ČITANJA: Odabrana poglavlja 

RECENZIJE: 

Mirjana Mavrak

Mujo Slatina

Mirjana Mavrak

Knjiga Uputa nastavnicima - Tolerancija drugog i religijski principi je svojevrsno okupljanje trojice autora različitih etničkih i religijskih identiteta oko ideje povezivanja religijskih principa u kulturu tolerancije drugog i drukčijeg. Autori pojedinih dijelova knjige dosljedno slijede zajedničku ideju: jedno JA ne bira tren svoga postojanja, ali sebe razumijeva u svom postojanju zato što je usporedivo sa jednim TI, a JA i TI zajedno gradimo odnose komplementarnosti koje valja razumjeti i prihvatati, ako se želi razumjeti i prihvatiti cjelina koju zovemo čovjekom.

U vremenu današnjem, kada svjedočimo najrazličitijim nerazumijevanjima u ljudskoj komunikaciji i sveopće ideologizacije vrijednosti bez kojih nema čovjekovog opstanka, knjiga poput ove izlazi u susret progresivnom naporu pojedinca da bez obzira na vlastiti svjetonazor (teistički ili ateistički) pojmi religiju na drugačiji način, emancipiranu od države i politike. Jer ovdje se logika "oslobađanja države od crkve" susreće sa logikom "oslobađanja crkve od države", što je za čovjekovo nesmetano bivanje i odgoj budućnosti neosporan imperativ.

Slušanje i govorenje kao osnove ljudske komunikacije podrazumijevaju drugost. "Uputa..." povezuje osnove komunikologije sa osnovama ljudskog prava i dužnosti na kojemu se temelje međuljudski odnosi i šalje poruke koje bude svijest o samoj biti nastavničke uloge i nastavnikovom ozbiljenju kroz komunikaciju sa drugima. Iako se jasno daje do znanja da je razumijevanje drugoga u cjelosti zapravo nemoguće, to ne opravdava čovjekovu zatvorenost spram traganja za razumijevanjem. Ovom traganju i otvaranju pomaže ono što se u knjizi naziva prevođenjem: "prevođenje postoji zato što ljudi govore različite jezike" .

Ovako koncipirana, "Uputa..." ima svoju upotrebnu vrijednost za studente koji se pripremaju za nastavnički poziv u okviru pojedinih predmeta, ali i za pedagoge i psihologe koji u savjetodavnom, ali i nastavnom radu sa ljudima moraju imati istančanost za drugog i drukčijeg. 

Ona je, konačno, vrijedan prilog logici koja se zalaže za dobrotu u međuljudskom odnosu kao samom središtu odgojne djelatnosti.

Mujo Slatina

Ako želimo da nam država bude zajednica vrijednosti, onda se odgoju za mir, toleranciju i pravednost mora dati zaslužena društvena pažnja. Raduje me što autori knjige Uputa nastavnicima – Tolerancija drugog i religijski principi ovo dobro znaju i osjećaju. Knjiga Mile Babića, Mirka Đorđevića, Suzanne Last Stone i Rusmira Mahmutćehajića vrijedan je prilog ovom pedagoškom nastojanju. Autori pokazuju da religija ne samo zahtijeva i obavezuje čovjeka da toleriše konkurentne načine humanog života, moralnog i pristojnog ponašanja, nego i uči čovjeka da samo njihovo postojanje smatra važnom vrijednošću. Religija traži trpeljivost iz principa, a ne samo iz razloga razboritosti. Iako je tolerancija samo dovoljan uvjet za tolerantno, ali ne i za pluralističko društvo, od nje se mora početi da bi se došlo do odgoja za pravednost, društvene pravednosti i društva kao zajednice vrijednosti. 

Razlike između ljudi osnažuju svakog čovjeka ukoliko iz tih razlika ima mogućnost da uči. Otuda razlike mogu predstavljati snagu, a ne opasnost. Učiti iz razlika je moguće ukoliko među ljudima postoji uzajamno poštovanje i povjerenje, a ovog nema bez tolerancije. Za ovo je potreban odgoj. Knjiga Uputa nastavnicima – Tolerancija drugog i religijski principi bit će u funkciji ovog odgoja. U njoj se odgovara na pitanja kako religija gleda na toleranciju, na kojim principima i osnovama se temelji tolerancija u svetim knjigama i kako iste obavezuju ljude na toleranciju. Odgovarajući na ova pitanja autori ukazuju nastavnicima da djecu treba učiti suživotu i da snaga dolazi od ujedinjenih ljudskih razlika. Ukoliko nastavnici budu poštovali i prakticirali principe na kojima su autori mislili ovu knjigu, mladi bosanski Srbi, mladi bosanski Hrvati i mladi Bošnjaci stasat će u Bosance – u državljane Bosni i Hercegovini. Nastavnici će moći u djeci razviti moralno državno osjećanje kako bi sebe lahko prepoznala u životu bosanskohercegovačke cjeline, kako bi se kulturni mozaik bosanskohercegovačke cjeline odražavao u njihovim osjećanjima. Knjiga će im pomoći i da školu grade kao zajednicu vrijednosti preko koje se brže i lakše stiže do države kao zajednice vrijednosti.