SAOPĆENJE

Međunarodni forum Bosna, Memorijalni centar Sarajevo i Centar za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu "Prof. dr. Zdravko Grebo”, u saradnji s Internacionalnom akademijom nauka i umjetnosti u Bosni i Hercegovini i Gradom Sarajevom, organizirali su naučni simpozij Srbija i Bosna u savremenim vidicima: uz knjige Marka Attile Hoarea "Serbia: a Modern History” i "The History of Bosnia: from the Middle Ages to the Present Day”.Simpozij je održan 14. maja 2025. godine, u Sali senata Rektorata Univerziteta u Sarajevu.

Iako su izlagači ukazali na različite perspektive u historiji odnosa Bosne i Srbije, neosporiva je njihova saglasnost da te odnose, presudno važne za budućnost obiju država, valja preispitivati u naučnim istraživanjima i dijalogu. U dosadašnjim odnosima ta dva nerazdvojiva državna subjektiviteta nije bilo nužnih uvažavanja te posljedično ni dijaloga kao pretpostavke za saradnju i učvršćivanje povjerenja.

Sudionike skupa pozdravili su g. Rifat Škrijelj, direktor Centra za interdisciplinarna istraživanja Univerziteta u Sarajevu "Prof. dr. Zdravko Grebo”, g. Ahmed Kulanić, direktor Memorijalnog centra Sarajevo, g. Igor Stojanović, potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, i g. Omer Osmanović, ministar u Vladi Kantona Sarajevo. Oni su istakli važnost ovog i njemu sličnih akademskih okupljanja.

Profesor Mile Babić, filozof i teolog, polazeći od temeljnih postavki savremene teorije pravednosti i s njime povezanih realizacija državnih poredaka, ukazao je na hegemonističke pretenzije prema Bosni kao civilizacijsku udaljenost od dobrih iskustava svijeta i nastojanja za bolju političku budućnost u svijetu, a tako i knjiga Marka Attile Hoarea u osvjetljavanjima sadašnjeg stanja i njegovih uzroka u dugo trajućim pothvatima poricanja bosanskog povijesnog subjektiviteta.

Sonja Dujmović, viša naučna saradnica u Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu, ukazala je na najčešća predrasudna tumačenja odnosa etnonacijskih elita u odnosima subjektiviteta koji od 1992. godine imaju statuse suverenih država, a to znači Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Izdvojila je najvažnije sadržaje razlaženja među srpskim elitama u Bosni i Hercegovini s obzirom na njihove odnose prema centralističkim i hegemonijskim pretenzijama srpskih elita iz Srbije.

Andrea Feldman, historičarka i redovna profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smatra da je bavljenje Marka Attile Hoarea Bosnom, a to znači i historijom Jugoistočne Evrope, ne samo uspješan znanstveni pothvat već i moralni odgovor na proširene krive prikaze povijesnih, kulturnih i političkih subjektiviteta u četiri države, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Time je, kako ona smatra, Marko Attila Hoare sebi već sada osigurao status izuzetno važnog i potvrđenog historičara u dekonstruiranju ideologijski zasnovanih prikaza historije Bosne.

Semir Halilović, sociolog i politolog, bosanskohercegovački diplomata, kritički je analizirao nepostojanje bosanskog subjektiviteta koji bi preuzeo odgovornost za zaštitu i razvoj bosanskohercegovačke države, bitne za gradnju bolje budućnosti svih njenih ljudi. Uvjerljivo je govorio o anesteziji glavnine akademskog mišljenja o iznevjerenjima i zloupotrebama političkih odgovornosti vladajućih elita i sada i prije. Za knjige Marka Attile Hoarea smatra da su važan doprinos razumijevanju pitanja uključenih u njegovu kritiku sadašnjeg stanja bosanskohercegovačke politike.

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, istraživačica geopolitičkih prilika u svijetu, zaključuje da Marko Attila Hoare snažno brani legitimitet jedinstvene bosanske države i građanskog, inkluzivnog identiteta. Njegov pristup je istovremeno naučan i moralno angažovan, s ciljem da se suprotstavi poricanju i revizionizmu.

Profesor Marko Attila Hoare, historičar i autor knjiga The History of Bosnia i Serbia: a Modern History, govorio je o podsticajima koji su razlog njegovog bavljenja bosanskim pitanjem. Jasno je, ističe on, da geopolitički prostor Jugoistočne Evrope nije moguće svesti na bilo koju vrstu ograničenja, etničkih ili državnih, ali ni razumijevati u okviru evropske vizije budućnosti bez uzimanja u obzir zbiljnih subjektiviteta. A historija tog područja u mnogome je, kako Hoare smatra, određena negiranjem etničkih, religijskih i kulturnih razlika. Promjena takvoga stanja preduvjet je boljih budućnosti svih sadašnjih država. Sve dok su one zatočene hegemonističke slike historija, u imaginacijska dovršavanja, prijeteće napetosti među njima nisu otklonjive.

Profesor Kadrija Hodžić, ekonomist i političar, bavio se u svome izlaganju načinima konstruiranja i prikazivanja drugosti u etnonacionalnim ideologijama. Za njega su, kako je istakao, važna razumijevanja dugotrajnih ustrajavanja na predstavljanju slavenskog muslimanstva kao političke i teološke tuđosti, što je, kako smatra, ideologijska osnova zločinačkih pothvata provođenih nad tim dijelom naroda, prisutnog u povijesti i kulturi svih balkanskih država.

Profesor Senadin Lavić, sociolog i politički filozof, izveo je, na osnovi svojih višegodišnjih istraživanja, uvjerljivu sublimaciju najvažnijih sadržaja poricanja Bosne i bosanstva kao civilizacijskih sadržaja. Naveo je obilje antibosanskih kvazihistoriografijskih konstrukcija naspram kojih ne postoje odgovarajući znanstvena istraživanja i uzvrati. Na ljudima bosanske akademske zajednice je, kako on smatra, obaveza snaženja istraživačkih kritičkih odnosa prema svemu bosanskom, što je pretpostavka za oslobađanje od bivanja predmetom drugih i nacijom s nejasnom sviješću o sebi.

Profesor Asim Zubčević, historičar i teolog, polazeći od svojih iskustava tokom boravka na univerzitetima u Indiji i Ujedinjenom Kraljevstvu, ukazao je na nedostatak historiografskih prikaza Bosne i njenog naroda. I kad postoje takvi prikazi, ističe on, to su uglavnom ideologijski zasnovane slike drugih u kojima Bosna, njeni povijest i kultura, bivaju destruirani u funkciji hegemonističkih odnosa elita i Srbije i Hrvatske. Takve slike, iako posve nenaučne, prihvaćane su kao istina, a potvrde za njih nalažene su nerijetko u književnim imaginacijama i populističkim zagovorima nasilja, ističe na kraju profesor Zubčević.

Akademik Rusmir Mahmutćehajić, znanstvenik i filozof, predsjednik Međunarodnog foruma Bosna, istakao je da u promatranju prošlih i sadašnjih, ali i mogućih budućih razvoja u bosanskohercegovačkom društvu i njegovoj državi, uporište može biti dogođeni genocid. Ta činjenica, vrhunac posljednjeg rata protiv Bosne i svega njezinog, jeste dokazana. Paradoksalno, dokaz za nju je i osporavanje tog zločina, koje gorljivo provode vladajuće elite Srbije i njezine afilijacije u Bosni i svijetu. Jasno je, ističe Mahmutćehajić, ko su bili genocidska elita, genocidske organizacije i izvršitelji zločina. O tome postoje neosporivi dokazi u sudskim presudama. Ali genocidska ideologija antibosanstva još uvijek je izvan jasnih vidika akademske zajednice. Ona je živa, ima dugu povijest, ali je i prijetnja budućnosti, zaključuje on.

Desmond Maurer, filolog i historičar, govorio je o bosanskom pitanju u vidicima historija drugih područja – Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i, naročito, odnosa povijesnih i kulturnih činitelja tog područja – Engleska, Škotska i Irska. Ukazao je da tek na osnovi drukčijih uvida u odnose među činiteljima društvenih pluralnosti u svim zemljama Jugoistočne Evrope, a naročito u Bosni kao središnjem pitanju tog područja, može biti osigurana konstruktivna promjena sadašnjih društvenih zapriječenosti.

Profesor Krsto Mijanović, znanstvenik i društveni aktivist, govorio je o pojavama koje su u duljem vremenu utjecale na oblikovanju subjektiviteta bosanskog srpstva u njegovome odnosu sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Mijanović smatra da je Srpska pravoslavna crkva, usljed izvancrkvenih utjecaja i inkorporiranja u nju nehrišćanskih sadržaja, onemogućena u afirmaciji i snaženju svoje hrišćanske misije. On smatra da su ateistički sadržaji agresivnih ideologija 20. stoljeća i njihove prisutnosti u jugoslavenskom komunističkom poretku otuđili srpstvo u cijelosti, a tako i bosansko, od hrišćanske etike te mu tako nametnuli još uvijek neosviješćeno breme odgovornosti za destrutivna ponašanja prema drugim, ali i prema sebi.